Segment sportskih motocikala srednje zapremine nikad nije bio živahniji, a dva modela koja su nedavno izazvala najveće zanimanje su Ducati Panigale V2 i nova Yamaha R9. Na papiru, predstavljaju vrlo slične koncepte: sportski motocikli dizajnirani da pruže performanse dostojne staze, bez odricanja od minimalne udobnosti za svakodnevnu vožnju. No, kada sjednete na njih i počnete nizati kilometre, razlike između njih su očitije nego što to na prvi pogled izgleda.
Ducati je zamislio Panigale V2 kao čist supersport, nasljednik tradicije snažno ukorijenjene u natjecateljskim krugovima. Njegov dizajn, tehnička konfiguracija i karakter usmjereni su na pružanje sportskih senzacija u svakom trenutku, ali bez ekstremnosti ili radikalnosti modela Panigale V4. L-twin motor je srž ovog motocikla, s kompaktnim dizajnom koji omogućava izuzetno lagan monokok okvir. S druge strane, Yamaha je željela popuniti prazninu na tržištu koja je ostala nakon nestanka R6. R9 se pozicionira kao logičnija alternativa za one koji traže sportaša koji je također iskoristiv na cesti. Njegov trocilindrični motor poznat je i pouzdan, direktno naslijeđen od MT-09, ali prilagođen za radikalniji pristup bez gubitka svestranosti.
Prva velika razlika između njih leži u konceptu motora. Ducati se oslanja na V2 kojeg već poznajemo iz prethodnog Panigale V2, iako je ovaj put dobio manje modifikacije kako bi se prilagodio novim Euro 5+ normama. Unatoč tim ograničenjima, motor zadržava svoj karakter i nastavlja pružati zapažene performanse. Ipak, iznenađuje mala retencija koju nudi motorna kočnica čak i u maksimalnoj konfiguraciji, što može utjecati prilikom ulaska u zavoj ako promjena brzina nije dobro kontrolirana. Yamaha, s druge strane, koristi trocilindrični motor iz MT-09, pogonski sklop koji se ističe svojom glatkoćom i punim odazivom već od niskih okretaja. Do 6.000 okr/min, motor R9 nudi veći potisak od Panigale V2, iako se odatle razlike smanjuju i oba motora pokazuju određeni nedostatak završne snage, što je rezultat ograničenja nametnutih Euro 5+ normama.
Gdje se jasno ističe razlika je u odazivu gasa. Trocilindrični motor Yamahe reagira trenutno i stvara osjećaj izravne veze sa stražnjim kotačem. To ne samo da poboljšava kontrolu pri otvaranju gasa, već također olakšava doziranje u situacijama gdje prianjanje nije optimalno. V2 Ducatija, iako progresivan i učinkovit, zahtijeva mali trenutak prije nego što isporuči sav svoj okretni moment, što prisiljava vozača da se nešto više unaprijed pripremi u upravljanju gasom.