Prošlo je više od 13 godina otkako me je KTM poslao na uzbudljivu vožnju po brdima Gran Kanarije. Sunce je peklo s neba, asfalt je bio hrapav, a krivine kao da nikad nisu želele da se završe. Savršeni uslovi za temeljno testiranje tada potpuno novokoncipirane 690 Duke. Bio je to trenutak kada je KTM napravio hrabar korak: do tada neukrotiva Duke trebala je postati zrelija, a da ne izgubi svoju buntovničku dušu. Ova vrsta balansiranja bila je tada iščekivana s velikim interesovanjem.
Još se jasno sećam svog prvog utiska. Umesto na radikalnom supermotu, odjednom sam se našao na Naked Bike-u – nižem, pristupačnijem, sa potpuno drugačijom geometrijom. Srce motocikla ostao je snažni LC4 jednocilindraš, ali sada u civilizovanijem obliku. 70 KS, 70 Nm – ili kako se kasnije ispostavilo, zapravo 74 KS i 78 Nm na testnoj stazi. Skromnost je očigledno bila vrlina autora prospekata iz Mattighofena.
Sećanje na te prve kilometre je i dalje živo. Način na koji je Duke ulazila u krivine, neposredna reakcija na gas, koja nije mogla biti direktnija, i zadivljujuće civilizovano ponašanje za jedan jednocilindraš. Tada sam napisao da je ovaj motor „kao s druge planete“ – izjava koju bih i danas mogao da potpišem.
Ali šta se dogodilo sa tada potpuno novom Duke? Da li je KTM-ova strategija da Duke učini masovno prihvatljivijom zaista uspela? Vreme je za pogled unazad – i pre svega za pogled na dugogodišnja iskustva zajednice s ovom posebnom Austrijankom.