Honda VFR800X Crossrunner 2011

Teško je sada vjerovati da je moj prvi susret s Hondom Crossrunner bio prije 14 godina. U travnju 2011. sletio sam na Mallorcu s pomiješanim očekivanjima u prtljazi. Prve novinske fotografije izazvale su sumnju – novi Honda koncept na papiru je izgledao pomalo glomazno i tromo. No, kao što to često biva u životu: prvi dojam vara. Kada sam ugledao motocikl na parkiralištu našeg baznog kampa u mediteranskom jutarnjem suncu, stvar je već izgledala drukčije. Tanji, graciozniji, harmoničniji. Samo s prednje strane izgled je ostao neuobičajen – cijena koju su dizajneri platili kako bi smjestili pravi V4 motor u ovaj inovativni crossover koncept.

Honda je tada imala pragmatičan pristup. Bez marketinškog žargona, bez legendarnog povijesnog modela na koji bi se pozvali – već rezultat trezvenog istraživanja tržišta. Trebao je to biti motocikl koji pokriva mnogo različitih primjena. Svestrani stroj za one koji nemaju luksuz imati različit motocikl za svaku priliku u garaži. Ta iskrenost me već tada impresionirala.

Ono što me nije samo impresioniralo, već me doslovno iznenadilo, bio je motor. Ovaj na papiru s 102 KS nespektakularni V4 pokazao se kao emocionalni vrhunac na zavojitim cestama Mallorce. Motor je srceparajuće zavijao kroz planinske predjele, s rasponom okretaja koji je išao od dna do vrtoglavih 12.000 o/min. U klasi vozila gdje su većinom prevladavali jednocilindrični ili dvocilindrični motori, ovaj kultivirani četverocilindraš potpuno se isticao – u najboljem mogućem smislu.

Ono što mi je ostalo u sjećanju s tog testa do danas je izvanredna ravnoteža motocikla. Hondini inženjeri su tada proveli 120 ispitivanja u zračnom tunelu i bezbroj sati rada na podešavanju ovjesa i ergonomije. Rezultat je bio impresivan: Crossrunner nije bio ni nestabilan ni trom, već upravo u toj zlatnoj sredini koja ulijeva povjerenje i čini i iskusne vozače bržima.

Tada smo satima vozili raznolikim cestama Mallorce – kroz uska sela, zavojite planinske ceste, uz obalu. Svugdje je Crossrunner ostavljao suveren dojam. Kombinirani kočioni sustav s ABS-om, ovjes dobro podešen za europske uvjete, upravljiva pozicija sjedenja – sve to davalo je osjećaj promišljenog, uravnoteženog motocikla. Ne spektakularno, ali solidno i pouzdano u svim situacijama.

Naravno, bilo je i kritika: Brojač okretaja je bio teško čitljiv pri jakom suncu, prednaprezanje stražnjeg ovjesa se moglo podesiti samo uz poteškoće s kukastim ključem, a nakon dužih dionica zapažao se pomalo skučen kut koljena. No, sve te sitnice nisu mogle pokvariti pozitivan ukupni dojam: Honda je stvorila svestranog all-roundera koji je vješto zauzeo svoju nišu između sporta, ture i svakodnevne vožnje.

Nakon što sam nedavno ponovno naišao na fotografije mog tadašnjeg testa na Mallorci, zapitao sam se: Što se zapravo dogodilo s Crossrunnerom? Kako se nosio kroz godine? Da bih pronašao odgovore, duboko sam zaronio u našu online zajednicu – i bio sam iznenađen koliko vjernih obožavatelja ovaj podcijenjeni motocikl još uvijek ima.

Konzensus koji se provlači kroz komentare je postojanost prve generacije (2011-2014). "Moj Crossrunner sada ima 120.000 km na leđima i još uvijek radi kao prvog dana", piše jedan vlasnik na 1000PS forumu. V4-motor izgleda gotovo neuništiv, što ne iznenađuje s obzirom na njegovo porijeklo od provjerenog VFR800. Oštećenja motora su praktički nepoznata, pod uvjetom da se pridržava propisanih intervala održavanja.

Zanimljivo je da su mnogi vlasnici zadržali svoje Crossrunnere kroz mnogo godina – znak da je koncept doista uspio. Ova svestranost, u kombinaciji s proverbialnom Honda pouzdanošću, modelu je donijela vjernu obožavateljsku bazu.

Facelift uveden 2015. (često nazivan druga generacija) donio je neke značajne nadogradnje: više snage (129 umjesto 102 KS), rafiniraniji ovjes, bolju ergonomiju i moderniji izgled. Mnogi članovi zajednice vide ovo ažuriranje kao uspješnu evoluciju koja je sačuvala izvorne snage i otklonila slabosti.

Govoreći o slabostima: Koji su se problemi pojavili tijekom 14 godina korištenja u praksi? Konsenzus iz raznih foruma i stručnih izvještaja pruža pretežno pozitivnu sliku, ali također otkriva neke tipične slabosti koje potencijalni kupci rabljenih vozila trebaju znati.

Kod prve generacije (2011.-2014.) vlasnici povremeno prijavljuju probleme sa statorom, dijelom alternatora zaduženim za napajanje. Rani znak toga je postepeno slabljenje baterije. Popravak nije pretjerano složen, ali zahtijeva nekoliko radnih sati – i treba ga obaviti čim se pojave prvi znakovi.

Još jedna posebnost koja mi tada nije upala u oči, ali je često spominju dugogodišnji vlasnici, je VTEC sustav motora. On prebacuje s dva na četiri ventila po cilindru pri oko 7.000 o/min, što dovodi do osjetnog povećanja snage. U svakodnevnoj vožnji neki vozači taj prijelaz doživljavaju kao nagao. U zajednici su se razvila razna rješenja za "omekšavanje", od jednostavnih prilagodbi ubrizgavanja do specijalnih mapping rješenja.

Kočnice su u prvim godinama često kritizirane – ne zbog nedostatka kočione snage, već zbog CBS (Combined Braking System) povezivanja, koje su neki vozači smatrali previše dominantnim. Honda je uzela u obzir te povratne informacije u kasnijim modelskim ažuriranjima i učinila podešavanje osjetljivijim.

Što se tiče održavanja, Crossrunner je tipičan Honda proizvod: pouzdan, ali s nekim konstrukcijskim osobitostima. Provjera zazora ventila svakih 24.000 km je vremenski zahtjevna i stoga relativno skupa – no neki vlasnici je zbog iznimno dugog vijeka trajanja ventila i sjedala ventila djelomično preskaču ili obavljaju u duljim intervalima.

Onaj tko danas želi kupiti rabljeni Crossrunner, naći će zanimljivu ponudu. Prva generacija (2011.-2014.) sada je postigla status pristupačne tajne. Održavani primjerci s 50.000-80.000 km mogu se naći već od oko 5.000 eura – atraktivna cijena za tako svestran i pouzdan motocikl. Druga generacija (od 2015.) znatno bolje drži svoju vrijednost; ovdje cijene počinju od oko 7.500 eura i mogu doseći do 10.000 eura za novije modele s malo kilometara.

Dostupnost je općenito dobra. Pogled u male oglase pokazuje da se posebno održavani primjerci s kompletnom povijesti održavanja i malo prethodnih vlasnika često brzo prodaju.

Na što treba obratiti pažnju pri kupnji? Osim uobičajenih sumnjivaca (povijest održavanja, stanje istrošenosti lanca, guma i kočnica), postoje i neki specifični kontrolni bodovi za modele. Kod prve generacije treba provjeriti već spomenuto stanje statora – najbolje kroz test baterije pri upaljenom motoru. Kod VTEC sustava treba obratiti pažnju na ravnomjeran prijelaz pri oko 7.000 o/min.

Još jedan važan aspekt je provjera stražnjeg amortizera. Kod većih kilometraža može doći do gubitka ulja. Također, skučen kut koljena, koji sam već kritizirao u izvornom testu, je točka koju potencijalni kupci svakako trebaju provjeriti tijekom duže probne vožnje – posebno viši vozači bi ovdje mogli imati problema.

Kada danas, 14 godina nakon mog prvog susreta s Hondom Crossrunner, pogledam unatrag, impresioniran sam dalekovidnošću Hondinih inženjera. Ono što se tada činilo kao čudan hibrid između ustaljenih kategorija, pokazalo se vizionarskim. Danas su "crossover" motocikli dostupni u svim klasama zapremine – Kawasaki Versys, Yamaha Tracer serija ili BMW F 900 XR u osnovi slijede isti koncept koji je Honda uvela s Crossrunnerom.

Ono što Hondin motocikl i danas čini posebnim je njegov karakteristični V4 motor u klasi vozila kojom dominiraju redni i V2 motori. Ovaj motor nudi doživljaj vožnje koji mnogi aktualni modeli optimizirani za učinkovitost i emisije više ne mogu pružiti.

Iz današnje perspektive, preporučio bih Crossrunner onima koji traže svestran i pouzdan motocikl za svakodnevnu upotrebu, a da se ne odreknu karaktera i emocionalnog doživljaja vožnje. Posebno druga generacija, s poboljšanom snagom i profinjenim ovjesom, nudi cjelokupan paket koji se ne mora skrivati ni pred novijim modelima.

Iskustva zajednice uvelike potvrđuju moju tadašnju procjenu: Crossrunner nije motocikl za ekstremiste – ni za entuzijaste trkaćih staza, ni za offroad avanturiste. To je motocikl za svakodnevnu upotrebu, za vikend ture, za odmor s prtljagom. I upravo u tom svestranom rasponu primjene i danas pokazuje svoje prednosti.

Kad se osvrnem na svoj test na Mallorci, posebno se sjećam trenutka kada sam prvi put potjerao V4 u visoke okretaje i istovremeno iskusio upravljivost ovjesa u uskim zavojima – taj kontrast između sportskog pogona i udobne, upravljive pozicije sjedenja činio je posebnu privlačnost Crossrunnera. I čini se da ta privlačnost ostaje nepromijenjena do danas, sudeći po brojnim oduševljenim izvještajima vlasnika.

Crossrunner možda nikada nije dostigao kultni status Africa Twina ili Firebladea. No, pokazao se kao ono što je Honda tada obećala: pouzdan, svestran pratilac za svakodnevni život – s onom dodatnom dozom karaktera koja čini razliku između običnog sredstva za prijevoz i motocikla koji i nakon godina vožnje donosi radost.