Suzuki V-Strom 1050 DE na testu putovanja

Dobro je kada motocikl ima grijane ručke, pogotovo kad krajem veljače krećeš na vožnju u našim krajevima. Još bolje je kad prije polaska saznaš kako ih aktivirati. Jer po kiši i samo pet stupnjeva, nisam uspio pronaći mali, neupadljivi gumb na lijevoj ručki - a budući da nisam htio stati, prsti su mi bili gotovo ukočeni na prvom zaustavljanju nakon otprilike dva sata u Neumarktu u Štajerskoj. Nakon šalice toplog čaja na pumpi, gumb mi je odmah upao u oči, što je značajno povećalo udobnost za ostatak putovanja koje me vodilo dalje kroz Korušku do Italije. Isprva po državnim cestama, a zatim i po autocesti, kako bih prešao kilometre gdje krajolik nije osobito zanimljiv. Ako želiš stići iz Wr. Neustadta u Barcelonu za četiri dana, moraš napraviti kompromise. Ili sve odraditi po manje spektakularnim državnim i lokalnim cestama, ili odabrati nekoliko atraktivnih dionica i za to preći nekoliko (stotina) kilometara autoceste.

Neporecivi vrhunac putovanja bila je Verdonska klisura u Francuskoj. Smještena nedaleko od Nice, u zaleđu Azurne obale, Gorge du Verdon s dužinom od 21 kilometar, uz Taru u Crnoj Gori i Vikos u Grčkoj, jedan je od najspektakularnijih kanjona Europe. Pravi raj za motocikliste, s mnoštvom zavojitih cesta koje omogućuju istraživanje klisure. Idealno je posjetiti je u proljeće ili jesen, jer ljeti brojni turisti, kamp kućice i drugi sudionici u prometu značajno umanjuju užitak vožnje. Prvog ožujka 2025. imao sam sve ceste između Castellanea i akumulacijskog jezera Lac de Sainte-Croix praktički samo za sebe, zbog čega sam se trećeg dana vožnje i malo izgubio te krenuo dalje prema Španjolskoj tek kasno poslijepodne.

Osim spomenutih grijanih ručki, motocikl je imao aluminijske kofere kao dodatnu opremu - središnji stalak, zaštitne lukove, zaštitu motora, tempomat i quickshifter su već standardno uključeni, čime Suzuki V-Strom 1050 DE postaje gotovo savršen motocikl za putovanja i duge relacije. Na različitim dionicama ture (autocesta, dobre ceste, loše ceste, uski zavoji, široki zavoji, fine i nešto grublje šljunčane dionice) ostavlja malo toga neispunjenim. No, dragulj velike V-Strom ostaje njezin motor, čak i u Euro5-Plus eri. Provjereni 1.037-kubični V2 sa svojih 107 KS i 100 Nm praktički je uvijek prisutan i izmamljuje osmijeh ispod kacige, a mjenjač radi Suzuki-tipično besprijekorno precizno, bilo da se šalta s kvačilom ili uz pomoć quickshiftera. Testovi o motociklu su već dostupni online, stoga se ovdje ne ulazi previše u detalje, već se opisuju uglavnom dojmovi iz prakse tijekom ture. Na kojoj je Suzuki u prosjeku trošio 6,1 litara goriva na 100 kilometara, što u kombinaciji s 20-litarskim spremnikom čini domet od 300 do 350 kilometara realnim.

Sjedalo je dovoljno udobno za prelaženje dugih dionica bez bolova u stražnjici, jedino je zaštita od vjetra u usporedbi sa standardnom 1050-icom i njenim većim vjetrobranom skromna. Sa svojih 1,75 metara visine, meni je bila dovoljna i na autocesti, ali veći vozači mogli bi ovdje imati problema - naravno, može se montirati i veći vjetrobran s drugog modela (i obrnuto). Ipak, visina vozača mogla bi biti argument za ili protiv DE iz drugog razloga: sa 880 milimetara, visina sjedala je prilično visoka, a zbog udobnog, ali i prilično širokog sjedala, korak je dosta velik, pa mogu samo vrhovima prstiju obje noge dodirnuti tlo. Tko želi sigurno stajati s obje noge, trebao bi imati barem 1,80 metara. Prednji kotač od 21 inča glatko prelazi grublje terene i povećava univerzalnost motocikla, ali ne čini ga ultimativnom offroad mašinom. S jedne strane, hod amortizera od 170 milimetara sprijeda i 169 milimetara straga je u redu, ali ipak skroman, s druge strane, motocikl je dosta težak. 152 kilograma spremno za vožnju treba ponovno podići u slučaju pada, a na 1000PS vagi testni motocikl s punim spremnikom, ali bez kofera (ali s nosačima za kofer) težio je 259,5 kg, s koferima čak 270. A moje gaće još nisu bile unutra...

Apsolutno vrijedi istaknuti Gravel-Mode kontrole trakcije, koji omogućuje malo proklizavanje stražnjeg kotača, a da pritom motocikl ne izmakne kontroli čak ni pri hrabrijoj vožnji – Suzuki tehničari su tu odradili sjajan posao! Ostatak elektronike poznat je i s drugih modela, a kod Suzukija se može pojedinačno prilagoditi u Power-Modeu (odaziv i isporuka snage), ABS-u (kod DE modela deaktiviran na stražnjem kotaču) te samoj kontroli trakcije.

Motocikl se jednako dobro snašao i na kombinaciji malih, zavojitih cesta i neasfaltiranih puteva, po kojima sam se vozio još dva dana u Španjolskoj. Time dolazimo do zaključka mog putovanja u Španjolsku s V-Strom 1050 DE. Suzuki pokriva zaista širok spektar uporabe, definitivno je spreman za putovanje koje može uključivati i teže terene, više od običnog poljskog puta. Uz malo rutine zbog težine i visine sjedala, može se s njom savladati i zahtjevnije rute, poput Adventure Country Tracks (ACT), i pritom vrlo udobno doći do uzbudljivih dionica. Međutim, tko stvarno redovito traži offroad izazove, vjerojatno će posegnuti za drugim modelom, primjerice, V-Strom 800 DE, ostajući pri istoj marki. No, tko želi suverenost u pogledu snage motora u kombinaciji sa sigurnošću da ne mora okrenuti nazad samo zato što mu cesta nestaje ispod kotača, za njega je ovaj model zaista dobar izbor. Koji također nudi dovoljno snage, udobnosti i prostora za putovanje u dvoje.