Kawasaki Z1000 2014 - Čista Fuzija

Postoje motocikli koji na prvi pogled izgledaju kao jasni pobjednici. Savršeni performansi, najsuvremenija tehnologija, brza vremena krugova – to su ključne točke koje mnoge modele lansiraju u srca obožavatelja. A onda postoji Kawasaki Z1000. Motor koji se ne ističe high-tech trikovima ili rekordnim vremenima na stazi, već iskrenom, sirovom prisutnošću koja i deset godina kasnije ostavlja dojam.

2014. godine Z1000 se našla u brutalnom konkurentskom okruženju. KTM je izazvao buru s novorazvijenim 1290 Super Duke R, BMW je predstavio S1000R kao preciznu mašinu koja je za mnoge postala mjerilo u naked segmentu. I između njih, Kawasaki sa Z1000. Nije to bilo čudo lagane konstrukcije, bez kontrole trakcije, bez elektronskog pretjerivanja – umjesto toga, masivni četverocilindraš, dizajn poput anime filma i nastup negdje između "agresivnog" i "badass". Z1000 nije bio najbrži, nije bio tehnički najnapredniji niti najmoćniji naked bike svog vremena. Ali možda je bio najiskreniji.

Kada smo prvi put vidjeli Z1000 na sajmu u Milanu, izgledala je kao da je u sjeni europskih hyper-naked motora. Super Duke R sa svojim brutanim V2 i S1000R sa svojom do savršenstva podešenom dinamikom vožnje – naspram tih mašina, Z1000 je djelovala gotovo kao autsajder. Ipak, imala je privlačnost koju se moglo shvatiti tek kad bi se okrenuo ključ i napravili prvi metri na njoj.

Tadašnji dojmovi vožnje s 1000PS-a bili su jasni: „Mogao sam odabrati Super Duke R, Daytona je također bila spremna, kao i Fireblade – ali samo sam želio voziti motocikl.“ Ova rečenica savršeno je sažela bit Z1000. Nije to bio motocikl za statistike, već onaj koji se osjeća. Njen 1043-kubični četverocilindraš nije bio brutalan motor visokih performansi, već agregat koji je radio s neumoljivom suverenošću. Razvijanje snage bilo je linearno, ali ne i dosadno. Osjećala se masa zamaha, davala je motoru mehaničku prisutnost koja nedostaje mnogim modernim agregatima.

Na cesti, Z1000 se pokazala kao neponovljiva mašina. Nikada nije djelovala užurbano ili prenaglašeno sportski. Tko bi pažljivo koristio gas, bio bi nagrađen blagom, ali odlučnom isporukom snage. Tko bi povukao kabel, doživio bi neukroćenu snagu, koja je ostala potpuno autentična zahvaljujući nedostatku elektronskih intervencija.

Položaj sjedenja nije bio najudobniji, ali je odgovarao karakteru motora. Široki upravljač, kompaktna stražnjica, agresivna prednja strana – Z1000 je pružala osjećaj sirove mehanike koji u vrijeme kada sve više elektronike ulazi između vozača i stroja, djeluje gotovo nostalgično. No, to nije bio relikt, već svjesna odluka za vožnju motocikla u njegovom najčišćem obliku.

Deset godina kasnije, Z1000 se još uvijek nalazi na tržištu rabljenih motocikala, a postoji i odana baza obožavatelja koja joj ostaje vjerna. Na moto forumima i u zajedničkim grupama često se mogu pročitati izvještaji vozača koji vole motor čak i nakon 50.000 kilometara. Mnogi hvale pouzdanost motora. Potrošnja ulja? Jedva problem. Problemi s elektronikom? Rijetko. Kawasaki je sa Z1000 razvio motor koji nije bio usmjeren na senzacije, već na dugovječnost i karakter.

No, nije sve savršeno. Nedostatak vjetrobrana, koji je 2014. bio prihvaćen kao dio naked-bike iskustva, danas neki vlasnici smatraju pravom slabošću. Vremena su se promijenila, i mnogi moderni naked motori nude male vjetrobrane ili sofisticiraniju aerodinamiku koja vožnju na autocesti čini ugodnijom. Z1000, s druge strane, prisiljava vozača da svaku brzinu iznad 140 km/h kompenzira stvarnim fizičkim naporom.

Još jedno pitanje je ovjes. Iako je osnovna podešenost solidna, u dugotrajnoj upotrebi često se javljaju izvještaji o prilično krutoj suspenziji koja ne odgovara svim vozačima. Neki vlasnici mijenjaju amortizere za kvalitetnije komponente kako bi prilagodili ponašanje u vožnji svojim potrebama.

Zanimljiva je i rasprava o dizajnu. Dok je Z1000 tada polarizirala - neki su je smatrali zadivljujućom, drugi previše otkačenom - čini se da se izgled sada etablirao kao samostalna stilska ikona. Danas, kada mnogi motocikli djeluju čisto i reducirano, Z1000 sa svojom oštrom, futurističkom prednjicom zrači jedinstvenom estetikom koja je izdvaja od drugih naked motora.

Kawasaki Z1000 iz te modelne godine nije motor za tehničke fanatike koji žele najnoviju tehnologiju. Nema kontrolu trakcije, nema polu-aktivni ovjes, nema quickshifter. Ali ima dušu. To je mašina za vozače koji žele osjetiti motor, koji znaju cijeniti karakter snažnog četverocilindraša i ne žele se skrivati iza sustava pomoći.

Na tržištu rabljenih još uvijek postoji mnogo dobro očuvanih modela, a cijene su stabilne. Tko kupi Z1000, dobiva motocikl koji se dokazao – ali i onaj koji zahtijeva određenu razinu vještine vožnje. Nije uvijek udobna, nije uvijek razumna. Ali kada s njom izađete na cestu, znate da sjedite na pravoj mašini koja ne pristaje na kompromise. Prilikom kupnje, može vas zasmetati visoka cijena na tržištu. Ako ikad odlučite prodati stroj, obradovat će vas upravo ta visoka cijena. Nevjerojatno je koliko se traži za motore stare 10 godina. Evo pregleda na Gebrauchtbörse.

Za nostalgičare koji traže puristički naked bike, Z1000 je jedna od posljednjih svoje vrste. Za moderne vozače koji očekuju maksimalnu udobnost i elektroničke pomoćnike, mogla bi biti previše sirova. Ali upravo to je njezina privlačnost. Ona je izjava na dva kotača, podsjetnik na vrijeme kada je motocikl bio još direktan i nefiltriran.

I kada okrenete ključ, pokrenete motor i osjetite duboko tutnjanje četverocilindraša, postane jasno: neke stvari ne stare – one jednostavno postaju zrelije.